Izvještavanje o održivosti danas predstavlja izazov za poduzeća svih veličina, no posebno za mala i srednja. Prikupljanje dodatnih, nefinancijskih podataka uz svakodnevne poslovne obveze nije trivijalan zadatak — logistički procesi unutar poduzeća sami po sebi su kompleksni, podložni svakodnevnim operativnim komplikacijama, a ESG izvještavanje dolazi kao dodatni sloj zahtjeva na već opterećen sustav.
Osim izravnih financijskih troškova, riječ je i o institucionalnim preprekama koje su, prema istraživanju SME EnterPRIZE (SDA Bocconi Sustainability Lab i Generali, siječanj–veljača 2026., anketa na 1.100 europskih MSP-ova), u Hrvatskoj izraženije nego u prosjeku Europske unije.
Čak 62% hrvatskih malih i srednjih poduzeća navodi nedostatak institucionalne potpore (točnije birokraciju i regulatornu složenost) kao značajnu prepreku uvođenju održivog izvještavanja, 61% nedostatak javnih poticaja, 61% nedostatak jasnog zakonodavnog okvira, a 59% nedostatak održivog financiranja prilagođenog MSP-ovima. Sve četiri brojke premašuju europski prosjek, čime se Hrvatska, uz Sloveniju i Češku, svrstava među zemlje s najizraženijim institucionalnim ograničenjima za zelenu tranziciju MSP-a.
Ipak, iako je uvođenje ESG izvještavanja na početku zahtjevno i skupo, dugoročna slika govori drugačije. Istraživanja pokazuju da poduzeća s višim ESG rezultatom uživaju niži prosječni trošak kapitala i lakši pristup financiranju (Cheng, Ioannou i Serafeim, 2014.; Dhaliwal i dr., 2011.). Razlog leži u ograničenjima samih financijskih pokazatelja — ROI, prihodi ili razina zaduženosti daju uvid u prošlu uspješnost, ali ne i u rizike koji tek predstoje.
Zamislimo poduzeće iz naftne industrije s izvrsnim financijskim rezultatima koje ima visoke prihode, stabilnu profitabilnost i urednu otplatu duga. Nijedan od tih pokazatelja ne otkriva je li poduzeće izloženo riziku curenja nafte zbog zastarjele flote tankera, uništavanja staništa uslijed ekstrakcije, ili korištenja maloljetnih radnika u opskrbnom lancu. Upravo su to nefinancijski, ESG pokazatelji koji otkrivaju rizike nevidljive u bilanci, a kad se takva kontroverza dogodi, cijena je konkretna i mjerljiva.
Analiza tržišnih podataka pokazuje da poduzeća s poznatom poviješću ESG incidenata bilježe prosječan godišnji gubitak prinosa od 3,5% u odnosu na tržište, čak i nakon što se uzmu u obzir drugi rizični čimbenici i industrija (Glossner, 2018.). Izvještavanje o održivosti, promatrano na ovaj način, nije trošak bez povrata već alat za upravljanje rizikom koji financijski izvještaji sami po sebi ne mogu pružiti.